Odavno smo shvatili da moramo da placamo
porez na bijelu kozu i na engleski jezik tj cim si turista objekat si za
dranje, lupanje po usima i slicno. Skoro da smo se pomirili sa time, ali nas
nacin "dranja" ceto iznenadi i iznervira. Ovaj u Zanzibaru je bio
mnogo zanimljiv...
Posto smo zakasnili na zadnji feri,
prenocili u Daru, poranili, ili mislili tako, na prvi brod naisli smo na gomilu
"turistickih radnika" ispred brodarskih kancelarija. Kad su nam rekli
da je nas brod otisao i da moramo na brzi i skuplji svo troje, i Francuz je bio
sa nama, smo pomislili da nas lazu i mazu, a ne da smo mi zaboravili da
pomjerimo sat za sat unaprijed. Nije nam ni palo na pamet da se komsije toliko
razlikuju. Dobro, nasa greska i opet smaranje i borba sa smaracima za ture i
povoljne karte i ko zna sta... Cak smo naletjeli i na bivseg "Jugoslovenskog"
studenta... i on zivi od turizma, kad nahvata turistu i dovede ga u agenciju
dobije neki procenat... i to je OK snalaze se ljudi!
Docekali smo i tu vodenu formulu, smjestili
se i zavezali pojaseve jer ovo ne plovi vec leti preciznije receno skace po
vodi i za 2 do 4 puta brze od drugih stize. Uspjesno smo sve to
"prebrodili" i prosli kroz carinu, jer je Zanzibar poluautonomna oblast Tanzanije i
krenuli ka izlazu tj. ka Kamenom gradu. Namjerili smo u hostel Flamingo, jer je
preporucen od velikog broja ljudi. Dok smo se batrgali sa torbama i guzvom
poceli smo da se raspitujemo gdje je on, gdje je grad, moze li se pjeske...
"To je blizu, u gradu, odmah tu iza raskrsnice... nema ni 5 minuta, nemoj
da uzimate taksi", pojavi se neki gospodin, koji je doletio istim brodom.
"ovi odje, cim vide bijelca oce sa njim da prave neki biznis, uzas",
rece covjek i produzi. Mi se zahvalismo i hrabro nastavismo prema stampedu
taksista i turistickih radnika, koji ti dolaze u susret. On ide ispred nas,
prvi nalece na stampedo i poce da im prica, cujemo pominje flamingo i pri tome
je vrlo zustar. Bas nam drago sto se neko tako zauzeo za nas, manje nam je smaranja,
ali ipak cudno, zasto se raspravlja sa komsijama zbog bijelaca.... Ovi nas pustaju,
kapiramo, blizu Flamingo pa im se ne isplati da nas voze i vodaju... Dodjosmo
do raskrsnice kod oooogromnog drveta, on usporio pristigosmo ga, opet poce da
nam objasnjava... i usput pomenu, ova zgrada je muzej, ovo je ono, ono je
ovo... pomislih pomogao nam je pa ce sad za uzvrat da se ponudi kao vodic po
gradu... "Blizu je to, mogu sa vama, skoro da mu je usput",
ubjedjujemo ga da nema potrebe, da ne dangubi... ali hoce. OK, neka ga i dalje
prica i objasnjava... pominje i sezonu i da se hoteli spremaju i renoviraju i
da su mnogi zatvoreni zbog toga... I bogami zapricasmo se mi natovareni, vruce
a 5 min. davno proslo. Dragana ga priupita za to, a on se zacudi, "Zar vec"?
Posle jos 5 min pojavi se neki cicica,
slucajni prolaznik i rece nam nesto tipa "Aaa idete u Flamingo, blizu
je" il slicno. To nas vrlo iznenadi i napravi sumljucavim, ovaj nista i
dalje pici, sad vec nista ne prica. Eto Flamingoa, lijepa stara kuca na 2
sprata, travica posisana, bas lijepo sve... ispred na stolici sjedi sijedi
starac i cita novine. "Dobro dosli, ovo je Flamingo" potvrdi nam.
"Medjutim ima jedan problem, vlasnikovoj zeni je umro otac pa smo
zatvorili danas" tuzne face nam objasni "i moracete da odete do
drugog hostela, tu odmah iza coska". Onaj nas gleda, kao i njemu zao. Mi
prosto ne mozemo da vjerujemo!!! Francuz na smijesnom engleskom pita jel ovo
neka sala, kao ono iz filmova, Dragana pita dje vam je znak, natpis na
hotelu... Sve je jasno i uklapa se prica
vodica, slucajni prolaznik, "tuzna vijest" i hotel bez natpisa...
"organizovani kriminal". Doslo mi da ga sutnem, al reko u njihovom
smo lavirintu, ko zna ko ce jos iskociti i izmiljeti i dje da odemo posle...
Samo sam ga pitao dal i on to hoce da pravi biznis sa bijelcima? Precutao je, a
mi na levo krug znojavi, umorni i bijesni nazad u lavirint da trazimo
"pticu"!
Ni minut, odmah sledeci lik, ogroman crnac
i dje cete, sta ce te i naravno i on zna dje je Flamingo i par drugih
jeftinijih i boljih hotela... Zahvaljujem mu se i kazem da smo vec imali jednog
vodica i da nam drugi ne treba. "Ti si moj covek, moj brat, baci
ruku" kaze, "ja necu da vas varam, ja imam drugi biznis pa mozda na
tome zaradim od vas, ture..."
"Nema nista od ruke, dok ne vidim hotel" kazem mu, a gledam mu
ruku, kao dvije moje…
I na kraju dodjosmo do hostela i do "Evo
ruke", pozdravismo se ko braca crn(ogor)ci! Nisu ni svi turisticki radnici
isti, srecom!
NesKo
