Brizben je jedan “porodicni” grad. Samo u
uzem delu su visoke zgrade, a sve ostalo su najrazlicitije (uglavnom velike)
porodicne kuce sa dvoristima i bazenima. Ljudi su mnogo ljubazni i na ulici bez
“hi, how are you” ne smes ni da pogledas u pravcu druge osobe, jer si u tom
slucaju nepristojan. Potpuno jedna mirna i
prijateljska atmosfera… malo drugacije od Sidneja.
Ovaj grad smo imali priliku da dozivimo na
totalno drugaciji nacin od svega do sada. Bili smo “kraljevski” ugosceni kod
Neskovog drugara sa akademije, Vojkana i njegove divne porodice. Iako smo
kratko ostali, dosta smo se odmorili. S obzirom da smo sve do sada (pocevsi jos
od Pekinga)
stalno nesto trcali na sve strane, ovo je bika prijatna promena za nas u svakom
smislu. Domacini Vera i Vojkan su nas provodali
i upoznali sa Brizbenom i njihovim nacinom zivota, tako da mi nismo morali ni prstom da mrdnemo sto se tice
planiranja i bilo cega. Baka Ljilja (koju nerado nazivam bakom, jer je to jedna
moderna, pozitivna i lepa zena) nas je podsetila na odlican ukus srpske
kuhinje. I ne samo da smo uzivali u igranju sa preslatkim Nadom i Leom, nego
smo i svako vece dobijali poljupce za laku noc! To je da se istopis od miline!
Mnogo su me podsetili na moje Jocu i Vasu, i samo sam jos vise shvatila koliko
mi mnogo nedostaju i koliko jedva cekam da ih vidim. :( Sve u svemu, takva
topla atmosfera je cinila da se u svakom trenutku osecamo kao da smo u
sopstvenoj kuci i sa svojom rodjenom porodicom!
Odmah prvi dan smo isli na Gold Coast, kazu
jednu od najlepsih destinacija u Australiji. Bukvalno grad duz same obale,
prelepa pescana plaza, ogromni talasi… i jos jedan raj za surfere. Naravno uprkos talasima,
uspeli smo malo i da se okvasimo, koliko god je to bilo moguce!
Sledeci dan smo videli i deo druge
popularne obale Sunshine
Coast (Caloundra
i Redcliff). Vec nekoliko poslednjih nedelja su padale kise, pa je boja mora
bila drugacija od one sa razglednica, zamucena i skoro tamno crvena (od isprane
zemlje). Naravno
niko se nije kupao, sem hrabrih kajtera i surfera…
Na celoj istocnoj obali je od novembra do
aprila sezona meduza, pa jos sa ogromnim okeanskom talasima… malo je tesko
normalno brcnuti se. Zato su ovde popularne “lagune”, ogromni bazeni, po negde
i sa peskom (kao pravom plazom), prepune kupaca, u parkovima, pored plaza i sa
sve rostiljima za javno koriscenje. Jedna takva se nalazi i u samom centru
grada na South bank-u. Zamisljam kako se vracam s posla, posle teskog radnog
dana i prolazeci tuda se samo bucnem unutra… ovi ljudi zaista znaju da uzivaju!
Dragana
U sirinu i u duzinu… jedan od najvecih
gradova svijeta po prostranstvu. Sjeverno i juzno Sunshine i Gold Coast
udaljene i po 100km pripadaju Brizbenu. Odje je vrlo vrlo nezgodno zivjeti bez
auta! Zahvaljujuci “isturenom odelenju” 53. klase, mome drugaru Vojkanu i
njegovoj ljepsoj polovini, brzo i udobno smo prospartali tom dugackom obalom,
pri cemu smo dobili i brdo interesantnih informacija o zivotu u Brizbenu i
Australiji.
Ogromna briga za djecu, dijelom iskazana i
kroz velike kazne za roditelje ako: tuku dijete na javnom mjestu; ostave dijete
u autu i udalje se vise od 3m; ostave samo dijete kuci mladje od 12 god, samo
dijete mladje od 14 god putuje; nemaju zakonom propisanu i atestiranu ogradu
oko bazena (bravom na visini od 1.4 m, …), dijelom iskazana kroz odlicno
zdravstveno osiguranje, kroz 1000 $ po djetetu zbog krize, prostorije za dojilje
i majke sa malom djecom opremljene krevetima i mikrotalasnim rernama na svakom
koraku … Sve ovo ima za proizvod porodice sa puno djece, cesto i sa 5! Muz je
obavezan da prisustvuje porodjaju!
Vozikajuci se okolo primijetili smo, uz
Vojkanovu asistenciju, da je terenac i to sa velikim tovarnim prostorom pozadi
uobicajeno prevozno sredstvo. Prednjaci
Toyota
Land Cruiser . Mnoge od
ovih “kuca na tockovima” za sobom vuku camce, prikolice sa konjima, blatnjavim
“kros” motorima, bicikle… Odmah se vidi da ovaj narod moze, i zna da uziva!
Zanimljivo je bilo vidjeti vezane kerove na tovarnim sanducima ovakvih auta –
cuvaju alat majstorima!!!
Na plazama, u parkovima, uz rijeku u centru
i van grada instalirani su rostilji, elektricni il’ plinski, zaklonjeni i sa
nadstresnicama – tvoje je samo da doneses meso, pritisnes dugme i uzivas!
Uz sve ovo gore, malo kriminala, dobru
poziciju i najprijatniju klimu, Brizben je najbolje mjesto za zivot na ovom
ogromnom kontinentu. Nonstop se doseljavaju iz vecih gradova i ostatka svijeta.
Cijene nekretnina, kao i broj stanovnika, neprestano rastu, a komsije mijenas
kao carape.
Skvos – vrlo popularan sport, jos jedan uz badminton
za koji sam nekada mislio da je kilav i dosadan… Medjutim, za sat vremena
Vojkan me je uvjerio u suprotno. Reketi slicni teniskim, al kraci, lopta
velicine kao za stoni tenis, al mekana, teska i jedva da odskace, teren mali, ozidan
oko tebe sa neobicnim autima, kad se sve ovo izmiksuje lako se dobije upala
misica, i to nekih za koje nisi ni znao da ih
imas! Gorane i Ivane morate da probate!
U gradu se nalazi jedan mnogo zgodan muzej.
Na vrlo malom prostoru su izlozbe od lokalne flore i faune, preko Aboridzina,
do aviona i brodova hrabrih, ali cesto i ne bas srecnih pustolova koji su na
razne nacine pokusali da dodju od Londona
do Australije. Najveci utisak, a pogotovo na Draganu, ostavile su velicanstveno
slozeni, u vidu umjetnickih sara raznorazne bube i leptiri. Bilo ih je velicine
dvije sake sa zanimljivim sarama i “antenama”! Neki od tih bubecih eksponata
stari su i preko 150 godina. Fotografisanje je naravno zabranjeno i sprijeceni
smo u zadnjem trenutku da opalimo bar jednu skrivenu, bez blica… Na zalost
necete moci da vidite taj bubeci goblen!
Za kraj slag na tortu! Sala mala… ali
Vojkan je dobio velikih 5 poena na znanje srpskog jezika, kada su konkurisali
za Australijsku useljenicku vizu! Nevjerovatno al istinito, neka korist i od
srpskog pasosa u bijelom svijetu!
I nije kraj, samo jos ovo, prosli smo pored
srpske pravoslavne crkve, gdje se nasi za neke praznike okupljaju i vesele,
okrecu jagnjad i piju! Izgleda da ih ima dosta, sreli smo nekoliko omladinaca koji
su nam se vrlo veselo i uctivo obratili na srpsko-engleskom jeziku!
Da, da, prosli smo i pored hrvatskog
sportskog centra, izgleda i njih dosta ima, al niko nam se nije obratio na
hrvatsko-engleskom!
E sad je stvarno dosta!
NesKo
