Existing Member?

Jos malo pa logorasi... Ovo je prica o tripu u glavi, a i u nogama!

PRICA IZ BUSA ZA CHRISTCHURCH

NEW ZEALAND | Tuesday, 9 March 2010 | Views [557] | Comments [1]

Cim smo krenuli “krenuo” je vozacev ekspoze! To me je odmah iznerviralo jer sam pomislio necu moci zaspati od njegovog cvrkuta na razglasu. Medjutim, kao i svako ko je prezivio vojnu akademije, vrlo brzo sam postao gluv i utonuo u san. Prvo budjenje i prva pauza, odmor ili sta vec, posle samo 45 min voznje! Postaje nam jasno zasto ce put trajati 8 i kusur sati! U autobusu je zabranjeno konzumiranje i hrane i pica i WC-a pa smo zamoljeni da to radimo na pauzama…, a ova je, bas zgodno, pored jednog ogromnog vocnjaka sa svojom prodavnicom! Desetine vrsta voca, meda i sto sta jos… i naravno vozac koji puni svoj ceger dok veselo cavrlja sa “domacinom”. Fantasticno, profesionalna deformacija ista kao i kod nasih vozaca!

Posle slikanja sa ogromnom sisarkom, brat bratu pola kila i 25 cm, vidi sliku, nastavljamo put! Pored puta vinogradi pod “baldahinom”, svaki red je pod “”oklopom” od mreze!

Posle nekoliko kilometara postaje nam jasno zasto u zemlji skoro cetiri puta vecoj od Srbije, zivi bijednih 4 i malo vise miliona ljudi! Pustara nepregledna, lijevo i desno, jedva se naziru planine po obodima. Najveca je Cook* planina sa vrhom od oko 3700m, na zalost ipak se pokaza da Durmitor nije najveca planina na NZ. Naravno ljubazni vozac je zastao da oni zeljni fotografisanja uslikaju to cudo nevidjeno. Iskocio sam prvi i pokusao nesto, pogledajte rezultate u galeriji… Vozac i dalje prica, al sada mi se slusa… o pustari, o recicama, o navodnjavanju, zecevima, o vojsci, zali se na vladu, nismo jedini- obradovah se!

Region Otago, dokle se pogled pruza sve spaljeno i zuto. Medjutim kao u svakoj bajci, happyend, ogromne prskalice od pustinje prave kruzne oaze! Nevjerovatna promjena, covjek je pobijedio prirodu. Svaki segment prskalice na tockovima kosta oko 15000 Eur, a ponegdje ih ima i preko 30, cime se dobija kilometarska duzina. Ova cuda od irigacione tehnike jednim krajem su “zabodena” na pumpu, a drugi kraj se slobodno krece, rotira, nesto slicno sestaru, i sipa vodu pretvarajuci pustaru ne u njive, vec u pasnjake! Nevjerovatno, ali u ovoj drzavi se to isplati, i to dobro jer je poljoprivreda najjaca industrija NZ. Desetine i stotine krava, ovaca, srna ili njima slicnih stvorenja i alpaka** se muzu 2 puta dnevno, oko njih se ne vidi nikakva stala, cak ni hladovina, a kamo li “tehnika za muzu”… Kako se to radi, kako te zivuljke prezivljavaju zegu i hladnocu, ostalo nam je tajna, koju cak ni vozac nije odgonetnuo, nisam stigo da ga pitam. Osim sa susom, farmeri su morali i sa zecevima da se bore. Izobilje vjestackog zelenila pogodovalo je zecevima koji su se namnozili i postali tolike stetocine da se i drzava angazovala! Vlada, kao vlada uvijek joj fali para i nesto smeta da zavrsi sto je zapocela… i naravno farmeri su se sami morali izboriti! Prosvercovali su virus, neki grip koji je potamanio zecetinu. Mi nismo mogli unijeti ni cokoladu, pretresali su nas i skenirali vise nego pri ulasku u avion, kakva je to akcija bila, mogu zamisliti…

Voda stize iz kanala, 3 smo ih prosli, koji se nalaze u sistemu hidroelektrane. A gdje ima hidroelektrane ima i jezera. Boja vode je fantasticna i za raspravku! Prljavo svijetlo plava ili svijetlo zelena ili obje – ja to do sada ne vidjeh! Izmedju vode i pasnjaka pustara, kamenjar i prasina bez hladovine, fantasticno mjesto za obuku vojske! Da, tu su se pripremali za Afganistan i Irak, slican teren, kaze u sve upuceni vozac.

Prolazimo, a naravno i zaustavljamo se u malim “gradicima”, 5-6 hiljada stanovnika, obicno farmera. Autobuska stanica, benzinska pumpa, vatrogasci, naravno hostel i informativni centar, koji sa silnom literatirom tvrdi kako je bas ova tacka u svemiru prava tacka za tebe. Mountain2ocean ture, pecanje, kajak, izlet do “gospodara prstenova”… Prodjoismo i pored dva  aerodroma, travnate piste, okolo nista! Cemu to sluzi??? Ugodaj za vesele turiste???

Cetvrti sat voznje, stizemo do jezera TEKAPO, divno mjesto za novu pauzu. Pola sata i promjena vozaca. I opet, odmor za oci, zelenilo, plavetnilo… sendvic na obali je bio kao najbolji rostilj…

Ostatak puta, normalniji krajevi, manje pricljiv vozac i san… skoro nista za pricu, osim ogromnih zidova oko imanja od nekog cudnog zimzelenog zbunja ili drveca. Dal protiv vjetra il protiv komsija uglavnom ove zelene “gradjevine” siroke i visoke i po nekoliko metara i ko zna koliko dugacke, uredno potkresane, izgledaju nestvarno!

Stizemo u Christchurch, 15-ak km od centra, predgradja, sa vise ne tako lijepim i novim kucama i ulicama, placevi sa autima, dosta polovnih, radnje sa alatima i gradjevinskim materijalom, “magacini” hrane i kucnih potrepstina…

*Kapetan Cook je 1769. u ime Engleske prigrabio NZ i Australiju, pa se sada po njemu zovu mnoge prirodne i ljudske tvorevine u ove dvije nekad engleske kolonije

** Neka novozelandska zivuljka, lici na ovcu sa dugackim vratom

Comments

1

Ljudi k'o ljudi!

  B-ici Mar 25, 2010 10:18 PM

Add your comments

(If you have a travel question, get your Answers here)

In order to avoid spam on these blogs, please enter the code you see in the image. Comments identified as spam will be deleted.


About dragana_i_nesko


Follow Me

Where I've been

Photo Galleries

My trip journals


See all my tags 


 

 

Travel Answers about New Zealand

Do you have a travel question? Ask other World Nomads.