Kad smo se vec izbecili
za 48h onda nece biti problema ni sa Bratislavom za 24h, kontamo...
Sto na umu to na drumu,
sto bi rekli i za manje od 3 sata preselismo se iz beckog satora u bratislavsku
spavaonicu za sestoro. Po prvi put na putu dijelimo i sobu sa nekim, jedan dan
tj. jedna noc nece biti strasno. A hostel, tj. A1 Hostel je obican stan, u
dnevnoj na dvosjedu dvoje vec spavaju cvrsto se drzeci, ostali tihi da ih ne
remete, treba se za noc odmoriti. Recepcija, sto u cosku sa par svesaka i
starijim gospodinom, vjerovatno vlasnikom, koji jedva doceka da se prijavimo pa
da on polako kuci ide, frizider – radi na postenje, uzmes upises se platis kad
krenes, uska terasa sa jos uzom klupom i nasa sobica. Taman za 6 kreveta i
dovoljno mjesta za ne raspakovati se, najbolje izbunariti potrepstinu i
ostaviti ranac kakvog ga doneses, pa se raspakovati nekad na nekom sledecem
zastanku...
Pozoriste u kuci tj. u
stanu sa internacionalnom glumackom postavom. Svi su u nekom grcu: sta obuci,
gdje zapravo otici, kakvu frizuru namjestiti... svi se ozbilno pripremaju za
vecerasnje izvodjenje pod radnim naslovom Noc u Bratislavi. Nadje se tu i
Slovenac, neki bas fin decko, tj glumac, naravno elektro izinjer. Iz, jeli
svima poznatih nam razloga, bas sa njime odlucismo da protumaramo okolisom.
Tiho i mirno, razdragani
omladinci, kad ih sretnemo. Ponoc jos nije na dnevnom redu, a grad kao da
uveliko spava. Do duse utorak. Osluskujemo i pratimo tragove muzike ne bili se
domogli neusnulog dijela populacije. Na jednom mjestu disko i “fensi” ljudi, na
drugom rok i “pivnica fazon”, svugdje se uklopismo dobro, lokalno pivo olaksa
adaptaciju. Idemo dalje da okusamo i trecu srecu... Iz mraka, ispod mosta
izvlaceci se, neke spodobe, umjesto za pljugu il kesu sa ljepilom, nas pitaju
za “going out”! laknu nam kad prepoznasmo “cimere”, te zajedno nastavismo.
Ciktavi zenski glasovi sa zurke, reklo bi se, na sedmom spratu razdvojise nas
opet. Ocajni, cimeri (citaj: ocajni cimeri) rijesise da okusaju srecu
padobranaca. Nismo ih vise sreli. Mozda im se padobran nije otvorio... ili
jeste bas!?
Rodjo Slovenac je poranio
i zaputio se ka sjeveru, a mi posle pastete i zdenke, na uskoj terasi i jos uzoj klupi, polako krenusmo u dnevnu
setnju. Kao i uvijek, Dragana je imala plan, dvorac prvo, onda stari grad, a
sve ostalo sto se stigne puna saka brade i pride brkovi. Sve to polako
pjeske...
Dan suncan, ne previse,
nebo prosarano ponekim oblackom... Ulice poplocane, siroke, ciste, tramvajske
sine u istom nivou, ne mozes zapeti, prosto nevjerovatno.
Radni ljudi, poprilicno ne-namrsteni,
ukusno “sredjeni” i izlaze po dorucak ili vec prave kafe pauzu u komsijskom kafeu.
Pitamo se dali je ovako u ostalim djelovima grada il samo ovjdje na brdu...
A na brdu bijeli se nesto!
Al’ je snijeg, al’ su labudovi?
Da je snijeg vec bi okopnio,
Labudovi vec bi poleceli.
Nit’ je snijeg, nit’ su
labudovi,
Neg’ dvori kralja Svatopluka!
Svojom stamenitoscu,
jednostavna glomazna kocka sa 4 kule dominira predjelom. Isprsio se i gleda na
Dunav, na stari grad, na novi most, na nas sitne bube u travi. Zdanje spolja,
unutra nijesmo mogli il nijesmo htjeli da placamo, ne sjecam se i okruzenje je
u fantasticnom stanju. Cistoca i bjelina fasade jos vise ga isticu. Park koji
ga okruzuje upotpunjuje dozivljaj i ujedno podstice na razmisljanje zasto se
nismo tako dobro osjecali pred svjedocima nase bogate istorije. Dal zbog
trosnih fasada, dal zbog odrpaninh parkova, dal zbog siromasne sadasnjost...
No, pentrajusci se po
parapetima i mi smo uzivali u pogledu. Stari grad sa svojim zgradama, njihovim
poprilicno ujednacenim krovovima podsjecao je na neki prostrt cilim, izbusen
mnogobrojnim siljcima krovova katedrala i sa krivudavo odrezanim krajevima
makazama Dunava.
Uske krivudave ulicice,
umanjene za mnogobrojne restoranske terase i baste, vrve od ljudi. Guzva,
smijeh, “ukusni” mirisi na sve strane...
Stare zgrade sa svjeze
njegovanom kozom i sa reljefom i obicno bijelom bojom istaknutom drvenim duguljastim
prozorima djeluju moderno i veselo. Trgovi, zivahne fontane, umjetnicke
galerije i standovi, nenaporni umjetnici-proadvci, zabavljaci sve je
ukomponovano da gosta ucini zadovoljnim.
Ne znamo da li je sve
ovo samo nas prvi utisak, ili zbog prelijepog dana i ili sto podjeca pomalo i
na nase i ili zbog poredjenja sa gradicima Azije, Indije, Afrike... ili je
stvarno tako!?
O simpaticnoj metalnoj
gospodi, cistacu, vitezu, paparacu... ce Dragana, a ja cu samo kratko o obicnim
gospodjama i gospodjicama od krvi imesa. Zgodne i plavkaste, najljepse u ovih
prvih petnaestak zemalja odlicno nadopunjavaju Bratislove-ski mozaik.
Na kraju i Bratislave i
price dodje rucak i on je bio odlican, al eto da ne bude sve naj naj pobrinuo
se nadrndani konobar koji zasluzeno nije dobio napojnicu.
Ipak necu da zavrsim sa
ovakvim konobarom!
24-rocasovan karta za gradski
prevoz, otkucana predhodno vece, jos uvijek nam je vazila, puni utisaka i
natovareni standardnim tovarom iskoristismo je jos jednom, ka stanici za Prag!
NesKo
Od “Autobusove
stanice” pa do hostela nismo bili
sigurni koliko se razumemo sa Slovacima…pa posto je
cudnom cikici u stanu-hostelu engleski bio prilicno los, on je uporno pricao na
slovackom, a mi na srpskom…pa smo shvatili da ima tu dosta slicnosti. Odmah nam
je uvalio slabo odstampanu mapu na A4 papiru I zaokruzio sve barove I klubove
koje obavezno jos to vece treba da obidjemo…Mi smo bili malo zbunjeni ali kako
nas je povukla ekipa, tamosnji gosti I nase kolege putnici, odmah smo se
spremili za grad.
Ono sto je
karakteristicno za Bratislavu je Stari grad koji je prepun kafica I restorana.
Imali smo srece…taj jedan jedini dan i bas se potrefilo prelepo vreme. Sigurna sam da
smo videli grad u najboljem mogucem svetlu. Odmah ujutru smo otisli peske do
brda na kome se nalazi Bratislavsky hrad- dvorac I ujedno sa njegovih zidina I
pogled na ceo grad. Sam dvorac je bio pod rekonstrukcijom, pa smo uglavnom
uzivali u pogledu. Odatle najbolje moze da se vidi I Novy most koji je
izgradjen ’70-tih godina I izgleda kao
svemirski brod nad Dunavom. Zapravo od 1993. kada je postala ponovo prestonica
I pogotovu od 2004. kada je usla u EU, mnogo se ulaze u obnavljanje grada I
modernizaciju. Samo se nadam da ce sacuvati Stari grad kakav jeste jer je
upravo on sustina.
Zatim smo se
polako spustili u sam centar…poceli smo da se gubimo u lavirintu uskih ulicica
sa prelepim zgradama srednjovekovne arhitekture. Meni je glavni cilj bio da
pronadjemo I slikamo sve bronzane ljudske statue u prirodnoj velicini koje su
razbacane svuda po gradu. Najpoznatija je “CUMIL”(The Watcher) …bronzana figura
coveka koji viri iz sahte I posmatra prolaznike. Negde smo procitali da je par
puta izgubio I glavu od strane smotanih vozaca… Meni je bio interesantan I
“Schoener Naci”(Beautifu Ignaz) koji digavsi svoj sesir I sirokim osmehom
pozdravlja sve redom…onda moj omiljeni “Paparazzi” koji iza coska zgrade slika
ljude…Odlicno su I verno napravljeni.
Oboje smo bili lepo
raspolozeni pa smo ceo dan uzivali setajuci se I gledajuci lepe ljude…umetnike,
svirce, slikare, ulicne izvodjace, fontane, skulpture, galerijice…dobila sam
buket mimoza od dragog …cak smo imali I romantican rucak uz KOFOLU, slovacku
verziju koka kole.
BratisLOVE je svakako
ostavila jedan pozitivan I topao utisak… i jedan dan je bio sasvim dovoljan da
je lepo dozivimo. Volela bih da mozemo uvek da priustimo ovakav jednodnevni
izlet za osvezavanje duse.
Dragana
